Cres

Na otoku Cresu, uz grad Cres, nalaze se brojna druga naselja od kojih su neka smještena uz samu obalu, dok se druga nalaze na višim predjelima.

Obalna naselja obiluju prekrasnim uvalicama, osamljenim plažama i čistim morem. Mjestašca koja se ne nalaze na samoj obali imaju velik broj šetnica, pješačkih staza i planinarskih puteva koji vode do skrovitih uvala otoka.

Većina naselja datira još iz kamenog doba. Kontinuitet života na otoku predstavlja bogato povijesno i kulturno naslijede, od niza liburnijskih gradina, ostataka antickih gradova, ranokatolickih crkvica razasutih po otoku, samostana i ostataka gradskih baština venecijanskog razdoblja do spomenika današnjice.

Lubenice

Lubenice su malo mjesto na otoku Cresu, smještene na vrhu litice 378 metara nad morem. U srednjem vijeku mjesto je bilo jedno od središta arhipelaga koje je imalo geostrateški značaj.

U mjestu se nalazi srednjovjekovna utvrda te ostaci srednjovjekovnog gradskog zida i gradska vrata. Uz stari trg, u Lubenicama se nalaze i brojne crkvice: crkvica Sv. Nedjelja, gotička crkvica Sv. Antuna Pustinjaka, župna crkva Blažene Djevice Marije sa zvonikom iz 18 st, crkvica Sv. Jakova.

Mjesto je ovalna oblika, a kroz njega, u smjeru jug-sjever prolaze dvije usporedne krivudave uličice. Ulice i ostali odvojci u Lubenicama nemaju imena, a kuće imaju samo brojeve od jedan do četrdeset i dva. U Lubenicama postoji škola, no kako u mjestu ne živi nitko mlađi od 65 godina, za školom nema potrebe.

Beli

Beli je jedno od najstarijih i u prošlosti najvažnijih creskih naselja.

Beli je osnovan prije 4.000 godina. Na toj području pronađeni su ostatci prethistorijskih gradina i debelih suhozida a župa je osnovana prije točno 1.000 godina (1018 godina)
Iliri su bili prvi za sad poznati stanovnici Belog čijih tragova ima po cijeloj Tramuntani. Naselje se najviše razvija u doba Rimskog carstva jer ovdje grade jednu od svojih utvrda za kontrolu pomorskog prolaza između Cresa i Krka. Tada se Beli zvao Caput Insulae što znači Glava otoka. Caput Insulae spadao je u one gradove koji su u okviru Rimskog carstva imali potpunu autonomiju i nosili naslov republike.

Mjesto Beli turistički je orijentirano za obiteljski i kamping turizam s lijepom šljunkovitom plažom i dobro zaštićenom lučicom. Također, iskazuje se kao ishodište za dugačke šetnje po prirodi predivnih šumovitih predjela Tramontane.

U Belom se nalazi “Centar za posjetitelje i Oporavilište za bjeloglave supove Beli” u sklopu kojeg je otvoren interpretacijski centar s nekoliko stalnih izložbenih postava, a to su biološka raznolikost cresko – lošinjskog otočja, priče o bjeloglavim supovima pod naslovom „Želite li stvarnost ili mit?“ te povijest i ekološka baština šume Tramuntane. Ujedno provode integralnu zaštitu bjeloglavih supova.(http://www.ju-priroda.hr/supovi.shtml)

Valun

Valun je malo slikovito primorsko naselje ribara i težaka koje se smjestilo između dvije prekrasne šljunkovite plaže južno od grada Cresa.

Nastao je kao luka starog naselja Bućev, čiji su ostaci nađeni kod crkve sv. Marka.

U crkvi sv. Marka pronađena je Valunska ploča iz 11. st., jedan od najstarijih glagoljskih spomenika koji se danas čuva u župnoj crkvi u Valunu. Uz crkvu Sv. Marka i “Valunsku ploču” iz 11. st. zanimljivo je vidjeti Glagoljski lapidarij smješten na terasi današnjeg restorana koji pokazuje kopije najstarijih glagoljskih natpisa iz Istre, Kvarnera i Dalmacije.

Također je poznat po gastronomskim specijalitetima, prvenstveno ribljim.

Martinšćica

Martinšćica je naselje koje se nalazi u prostranom zaljevu na zapadnoj obali otoka Cresa i drugo je mjesto po veličini na otoku.

Ime potječe od srednjovjekovne crkve Sv. Martina koji je ujedno i svetac zaštitnik Martinšćice.Mjesto je uređeno s mnogo mediteranskog raslinja. Orijentiralo se isključivo na obiteljski i kamping turizam. Uz prelijepe plaže sjeverno od naselja u netaknutoj prirodi pružaju se velike mogućnosti za kvalitetan i aktivan boravak i odmor. Osim samog mjesta, u blizini Martinščice, nalaze se i turistički zanimljiva odredišta Miholašćica, Stivan i Vidovići.

Na brežuljcima u okolici mjesta, nalaze se prapovijesne gradine, ruševine romaničke crkve Sv. Kristofora, fragmenti gotičke crkve Sv. Kuzme i Damjana. U uvalama uz more mogu se vidjeti tragovi antičkih vila.

Osor

Na mjestu gdje su se otok Lošinj i Cres najviše priljubili smjestio se gradić koji je u antička vremena doživio svoj trenutak slave, a danas je zapravo muzej na otvorenom.
Zahvaljujući prokopanom kanalu (Cavata, Kavuada, Cavanella), koji je omogućavao prolaz i plovidbu iz jednog mora u drugo, ovdje se u prošlosti odvijao glavni tranzitni promet između Sjevernog Jadrana i dalmatinske obale, što je od Osora učinilo internacionalnu luku. Temelji gradskih zidina otkrivaju drevnu povijest čiji tragovi sežu u pretpovijest do IX. st. prije Krista, a ime gradića, Osor – Apsoros za koje se smatra da potječe od imena antičkog junaka Apsirta, brata nesretne Medeje, čini ovaj starodrevni gradić mitskim.

Antički gradski trg na kojemu se nalaze prekrasne zgrade iz XV. i XVI. st., gradska vijećnica s natkrivenom ložom (danas Arheološka zbirka Osor – Lošinjski muzej), biskupska palača te velebna katedrala sa zvonikom sačinjavaju povijesnu jezgru grada.

Mali Lošinj

Mali Lošinj najveće je naselje na otoku, smješten je s južne strane lošinjskog zaljeva te je zahvaljujući tom položaju postao značajno pomorsko i trgovačko, a danas i turističko središte.
Smješten je u uvali Augusta, najvećoj zatvorenoj uvali ovoga otočja. Sa 8.116 stanovnika, danas je Mali Lošinj najveći otočni grad na Jadranu.

Počeci Malog Lošinja sežu u 12. stoljeće kada je na otok Lošinj došlo dvanaest hrvatskih obitelji nastanivši se u istočnoj uvalici Sv. Martin. Prvi hrvatski doseljenici bili su stočari i poljoprivrednici, kasnije prelazeći na ribarstvo, pomorstvo i brodogradnju selilo se i cijelo naselje prema obali. Zlatno doba Malog Lošinja bio je konac 19. stoljeća kada je, zahvaljujući moru i pomorstvu “Malo selo” postalo pomorski gradić.

Veli Lošinj

Smješten je u uskoj uvali na jugoistočnoj strani otoka Lošinja, u podnožju brda Sv. Ivan. Visoke kuće, u prvom redu oko luke, te brojne raskošne vile s lijepim vrtovima, glavne su značajke ovog lijepog gradića, koji je sa svojih 1000 stanovnika, drugo naselje po veličini na otoku.
Interesantno je spomenuti da je nekada Veli Lošinj (Velo selo) bio veći od Malog Lošinja (Malo selo), ali se Mali Lošinj kroz povijest brže razvijao, te je danas situacija obrnuta, ali su nazivi ostali do današnjih dana.

U uskim uličicama Velog Lošinja, kroz “portune” vide se raskošne vile nekadašnjih kapetana, brodovlasnika i bogate gospode. U vrtovima tih vila skupljeno je 80-tak vrsta različitog bilja, dok u velološinjskom parku, ispred današnjeg lječilišta, a nekadašnje rezidencije nadvojvode Karla Stjepana, ima više od 200 botaničkih vrsta.